top of page

Sva pornografija je osvetnička pornografija


Poslednjih godina sve su primetnija medijska pokrivenost, akademska istraživanja, interesovanje vlade i gnev javnosti zbog onoga što je poznato kao „osvetnička pornografija”. Ali lažno razdvajanje „osvetničke pornografije” od širenja komercijalne pornografije podriva postojeće analize.

Uprkos definiciji, „osvetnička pornografija” se skoro nikada ne koristi za opisivanje komercijalne pornografije. Zaista, žurba da se osudi „osvetnička pornografija” implicira da se nekako komercijalna pornografija ne tiče štete, degradacije i poniženja.

U mnogim od ovih javnih rasprava podrazumeva se zdravo za gotovo da su sve žene u komercijalnoj pornografiji ušle u industriju slobodno i da su voljno pristale, ne samo na seksualne činove koji su snimljeni, već i na njihovu globalnu distribuciju. Osim toga, priče o zlostavljanju unutar komercijalne pornografske industrije se uglavnom ignorišu.

Žene uključene u sve aspekte pornografske industrije, od takozvanih „mekih pornića” Plejboj magazina i „slobodnog izbora” amaterske pornografije, do težih oblika gonza, javno su govorile o nasilju i prinudi. Snimci ovih napada i zloupotreba poverenja i dalje su u opticaju za uglavnom mušku ciljnu publiku u svrhu seksualnog uzbuđenja.

Analiza ostaje zaglavljena na individualnom nivou i ne nudi smislen kontekst pristanka. Većina shvatanja „osvetničke pornografije” zasniva se na ideji da osoba ‒ gotovo uvek žena ‒ nije pristala na distribuciju njenih slika i da je svrha objavljivanja slika da se ona na neki način degradira ili ponizi.

Moramo da razumemo da su upitni pristanak, zajedno sa ponižavanjem i degradacijom, obeležja same pornografske industrije. Prvo, nejednakost žena – ekonomska, socijalna, politička i seksualna – doprinosi svojevrsnoj kulturnoj prinudi u proizvodnji pornografije. Besmisleno je sugerisati da se komercijalna pornografija tiče „slobodnog izbora”, kao da pristanak postoji van konteksta kapitalističkog patrijarhata ili pornifikovane kulture.

Drugo, tu je zastupljenost žena u pornografiji. Seksualno nasilje i seksualna agresija nad ženama u mejnstrim, komercijalnoj pornografiji su izuzetno česti. Načini na koje su određene grupe žena prikazane u pornografiji takođe pokazuju da poniženje i degradacija postoje i van granica očiglednog seksualnog nasilja.

Rasizam je takođe rasprostranjen u mejnstrim heteroseksualnoj pornografiji kao i muškoj gej pornografiji. Kako Gejl Dajns objašnjava:

„Skrivajući se iza fasade fantazije i bezopasne zabave, pornografija donosi reakcionarne rasističke stereotipe koji bi se smatrali neprihvatljivim da su podeljeni u bilo kojoj drugoj vrsti masovno proizvedenih medija. Međutim, moć pornografije je u tome što ove poruke imaju dugu istoriju i još uvek rezonuju, na podtekstualnom nivou, sa ideologijama bele rase, koje nastavljaju da informišu politike koje ekonomski, politički i društveno diskriminišu ljude tamnije puti.”

Dajns demonstrira kako se seksizam i rasizam prepliću sa uobičajenim klišeima kao što su azijske žene koje su konstruisane kao sitne i pokorne i crnkinje koje su konstuisane kao siromašne, ili „geto”, i koje se lako podvode. Pornografija ne samo da jača mušku dominaciju i belu supremaciju, već ih i seksualizuje: pornografija čini da nejednakost postane nešto na šta treba da se napalimo.

Štaviše, da bi funkcionisala, pornografska industrija u osnovi zahteva seksualnu objektivizaciju. Kao što Ketlin Beri tvrdi u knjizi „Prostitucija seksualnosti” (The Prostitution of Sexuality, 1995), sve veće širenje pornografije ticalo se, barem delimično, javnog svođenja žena na tela za muški pogled. Ona navodi da u postindustrijskim društvima:

„[Kada] žene ostvare potencijal za ekonomsku nezavisnost, muškarcima preti gubitak kontrole nad ženama kao njihovom zakonskom i ekonomskom imovinom u braku. Da bi povratila kontrolu, patrijarhalna dominacija se rekonfiguriše oko seksa tako što stvara društveno i javno stanje seksualne podređenosti koje prati žene u svet javnosti.”

U tom smislu, na nivou klase, sva pornografija je osvetnička pornografija. Umesto da pojedinačni muškarac ima korist na račun pojedinačne žene ‒ kao što je to slučaj u dominantnim shvatanjima „osvetničke pornografije” ‒ u komercijalnoj pornografiji muškarci, kao klasa, imaju korist na račun žena, kao klase.

Situacija je slična i sa drugim aspektima seksualne industrije, kako objašnjava Šila Džefriz u „Industrijskoj vagini” (The Industrial Vagina, 2008):

„Bum posećenosti striptiz klubovima može se posmatrati kao kontranapad, u kojem su muškarci ponovo potvrdili svoje pravo na umrežavanje za i kroz mušku dominaciju sada bez iritantnog prisustva žena, osim ako su te žene gole i služe njihovim zadovoljstvima... [Striptiz klubovi] pružaju protivotrov eroziji muške dominacije institucionalizacijom tradicionalne hijerarhije rodnih odnosa.”

Kako žene sve više potvrđuju svoju jednakost i autonomiju u odnosu na muškarace, seksualna industrija ‒ uključujući pornografiju kao njenu najprodorniju i najprofitabilniju granu ‒ postala je oblik patrijarhalne kompenzacije, ili čak osvete. To je način povratka na hijerarhije zasnovane na rasizmu i seksizmu.

Imamo feminističku teoriju i aktivizam vredne nekoliko decenija na temu štetnosti pornografije. Prošle su 24 godine otkako su Dvorkin i Mekinon u svojoj „Uredbi” (Antipornography Civil Rights Ordinance, 1983) iznele ideju da žene treba da imaju mogućnost da pornografske režisere koji profitiraju od njihovog zlostavljanja pozovu na građansku odgovornost. To je uredba koja bi na mnogo načina bila prikladna za rešavanje osvetničke pornografije danas.

Nema mnogo potrebe da se ponovo otkriva topla voda kako bismo razumeli štetnost osvetničke pornografije. Međutim, postoji hitna potreba da se iznova uključimo u feminističku kritiku pornografije, seksualne nejednakosti i pristanka ako želimo da imamo bilo kakvu nadu da ćemo nadoknaditi načinjenu štetu.

0 comments
bottom of page